|
Listing telefonskih razgovora pokazuje ko je naredio da se Kovačeviću izda pasoš - objavite ga |
|
24.02.2009. |
Otvoreno pismo ministru spoljnih poslova Republike Srbije Vuku Jeremiću
Poštovani gospodine ministre,
Nisam imao to zadovoljstvo da gledam i slušam vaš intervju na RTS-u, a u emisiji „Svedok". No, kako su mi preneli, na samom početku emisije izjavili ste da su službenici Ministarstva spoljnih poslova Srbije, i onaj koji je putni list Miladinu Kovačeviću izdao i onaj koji je to naredio, drastično kažnjeni.
Verujem da vam je poznato da sam ja, na pravdi boga jedinoga, punih 16 dana proveo u pritvoru Okružnog zatvora u Beogradu upravo zbog slučaja Kovačević, a da za to, kako će vreme pokazati, nije bilo ni jednog jedinog zakonskog razloga. Otuda bi moje interesovanje za ime osobe koja je naredila izdavanje putnog lista za vas moralo biti sasvim razumljivo.
Ovo s obzirom na to da i vi i ja znamo ime osobe koja je puna dva meseca u Njujorku radila na slučaju Kovačević, u tom smislu imala sve službene kontakte s ministarstvom na čijem ste čelu, kao i s porodicom Kovačević, ime osobe koja je prisustvovala polaganju kaucije i kojoj sam ja, na osnovu prezentovanih podataka o slučaju, skrenuo pažnju da predmet uradi po zakonu. I koja je putni list konačno izdala, čak i uprkos naknadnom upozorenju administrativnog radnika konzulata u Njujorku, a sve u vreme kada ni fizički u prostorijama konzulata nisam bio prisutan zbog visoke temperature i posete lekaru.
Ja sam, gospodine ministre, i u Ministarstvu spoljnih poslova i kod javnog tužioca i kod istražnog sudije već nekoliko meseci unazad bezuspešno insistirao na pribavljanju listinga telefonskih razgovora svih zaposlenih u Generalnom konzulatu Republike Srbije u Njujorku, kao i članova njihovih porodica, kako s fiksnih tako i s mobilnih telefona, a u periodu maj-jun 2008. godine. Vi znate da je do takvih podataka u SAD moguće doći vrlo brzo i vrlo jednostavno. Razlog za takvo insistiranje je upravo bila sumnja da je neka osoba, meni potpuno nepoznata, mogla narediti ili naložiti konzulu Miloševiću da u konkretnom slučaju putni list izda. Niko nije bio zainteresovan za pribavljanje ovih listinga koji su sada, nakon vašeg saznanja za ime „naredbodavca", zapravo i nepotrebni.
Od samog početka eskalacije slučaja Kovačević, odnosno saznanja da je američki sudija prilikom polaganja kaucije zabranila njegovo napuštanje SAD i oduzela mu pasoš, koje činjenice meni kao generalnom konzulu niko i nikada nije saopštio niti me s njima na bilo koji drugi način upoznao, sam sebi uporno postavljam pitanje da li postoji i ko je čovek koji je eventualno mogao uticati na konzula Miloševića da putni list izda, uprkos naredbi američkog sudije njemu lično saopštene prilikom polaganja kaucije. O kojoj naredbi, ponavljam još jednom, on ni mene, kao generalnog konzula, ni Ministarstvo spoljnih poslova Srbije nikada nije informisao. Tek sam pretpostavljao da bi se moglo raditi o osobi iz samog Ministarstva ili nekom toj osobi bliskom „moćniku" koji je sa porodicom Kovačević od hapšenja njihovog sina u SAD pa do izdavanja putnog lista održavala redovne, posredne ili neposredne kontakte. Ali na osnovu pretpostavki i sumnji ništa se ne može čak ni naslutiti. Imajući sve prethodno navedeno u vidu bio bih vam veoma zahvalan da me upoznate sa imenom osobe koja je, kako ste naveli u svom intervjuu, naredila izdavanje putnog lista. Siguran sam da je to informacija više nego zanimljiva američkoj i našoj javnosti, kao i istražnim organima.
U Valjevu, 24. 02. 2009. godine
Iskreno vaš,
Slobodan Nenadović
|