Kupovina nekretnine u Srbiji, naročito kada se finansira kreditom, predstavlja veliki korak u životu, bilo da je reč o povratnicima iz dijaspore ili stranim državljanima koji žele da stvore dom u našoj zemlji.
Iako je najčešći izazov pronalazak idealnog stana ili kuće, za mnoge je pravi izazov zapravo – odobravanje stambenog kredita. Za nerezidente, to jest građane Srbije koji već duže od godinu dana žive u inostranstvu ili strane državljane koji ne ispunjavaju uslove za rezidentni status, mogućnost uzimanja kredita u Srbiji itekako postoji, ali nosi niz specifičnih pravnih, administrativnih i bankarskih zahteva, piše Biznis.rs.
Kako navode pravnici iz advokatske kancelarije Stojković Advokati, najpre je potrebno razumeti razliku između rezidenata i nerezidenata, jer upravo ta klasifikacija određuje kako se prema vama odnosi banka.
Rezidentom se smatra osoba koja ima prebivalište u Srbiji, osim u slučaju da je van zemlje duže od 12 meseci. U tom slučaju, ili ako ste strani državljanin bez boravišta u Srbiji, pravno se tretirate kao nerezident.
– Iako zakon dozvoljava bankama da nerezidentima odobravaju stambene kredite, važno je znati da se svaki takav kredit tretira kao poslovanje sa inostranstvom. To znači da banka ima dodatne obaveze prema Narodnoj banci Srbije (NBS), jer se radi o specifičnom deviznom poslu. Kredit se može odobriti u devizama ili u dinarima bez valutne klauzule, ali isključivo pod uslovom da se novac uplaćuje direktno prodavcu nepokretnosti, koji mora biti rezident – objašnjavaju advokati za Biznis.rs.
Banka pritom ne pravi razliku u osnovnim kriterijumima za dodelu kredita – i rezidenti i nerezidenti podležu istoj analizi kreditne sposobnosti. Međutim, za nerezidente je mnogo teže da ispune te kriterijume jer je potrebno obezbediti validnu dokumentaciju o prihodima iz inostranstva, kao i dokaz o redovnom izmirivanju obaveza u prethodnih godinu dana.
Banka će zatražiti izveštaje iz kreditnog biroa, procenjivati vrednost nekretnine koja se daje pod hipoteku i analizirati odnos mesečnih prihoda i obaveza. S obzirom na međunarodni karakter transakcije, cela procedura može potrajati duže i zahtevati dodatnu papirologiju.
Jedan od često postavljanih zahteva banaka jeste i veća vrednost učešća. Dakle, nerezidenti se mogu suočiti s obavezom da obezbede znatno veći procenat gotovine prilikom kupovine nekretnine, u poređenju sa domaćim kupcima. Iako to zakonski nije precizirano, praksa pokazuje da se banke tako dodatno štite od rizika koje ovakvi krediti nose, navodi Biznis.rs.
– Zanimljivo je da banke u Srbiji, po važećim propisima, mogu odobravati kredite i za kupovinu nekretnina u inostranstvu – ali samo rezidentima. U tom slučaju se ne radi o poslu sa inostranstvom, iako nekretnina fizički nije u zemlji. Važno je, međutim, da se radi isključivo o stambenoj nekretnini – vikendice, apartmani za odmor i slični objekti ne ispunjavaju uslove, jer zakon striktno definiše pojam stambene imovine – navode advokati.
Kada se kredit dodeljuje nerezidentu, banka je dužna da prema NBS dostavi posebne izveštaje i osigura dodatne instrumente naplate, poput garancija, hipoteka i drugih sredstava obezbeđenja. Sve to čini ceo proces kreditiranja znatno kompleksnijim nego što bi to bio za prosečnog građanina Srbije, konstatuje Biznis.rs.
Borba.rs/ Foto: Pixabay