Globalni javni dug je veoma visok, upozorava MMF. Očekuje se da će do kraja ove godine premašiti 100 biliona dolara ili oko 93 odsto svetskog bruto domaćeg proizvoda i približiti se 100 odsto BDP-a do 2030. To je 10 postotnih poena BDP-a u odnosu na 2019. godinu, odnosno pre pandemije, objavio je Međunarodni monetarni fond (MMF), piše Investitor.
Iako slika nije homogena – očekuje se da će se javni dug stabilizovati ili smanjiti za dve trećine zemalja – Fiskalni monitor iz oktobra 2024. pokazuje da bi budući nivoi duga mogli biti čak i veći od predviđenih, a za stabilizaciju su potrebna mnogo veća fiskalna prilagođavanja od trenutno predviđenih, ocjenjuje MMF u zvaničnom saopštenju.
U izveštaju se tvrdi da bi zemlje sada trebalo da se suoče s rizicima duga pažljivo osmišljenim fiskalnim politikama koje štite rast i ugrožena domaćinstva, uz istovremeno korišćenje prednosti ciklusa ublažavanja monetarne politike.
Fiskalni izgledi mnogih zemalja mogli bi biti lošiji od očekivanih iz tri razloga: veliki pritisci na potrošnju, neosnovani optimizam u projekcijama duga i veliki neidentifikovani dug, navdi Investitor.
Prethodno istraživanje MMF-a pokazalo je da se fiskalni diskurs u političkom spektru sve više naginje ka većoj potrošnji. A zemlje će morati sve više da troše da bi se izborile sa starenjem i zdravstvenom zaštitom; sa zelenom tranzicijom i klimatskim prilagođavanjem; i sa odbrambenom i energetskom sigurnošću, zbog rastućih geopolitičkih tenzija, naveo je MMF.
S druge strane, dosadašnje iskustvo sugeriše da projekcije duga imaju tendenciju da potcenjuju stvarne rezultate sa značajnom maržom. Ostvareni odnos duga prema BDP-u za pet godina unapred može biti 10 procentnih poena BDP-a veći od projektovanog u proseku.
Fiskalni monitor predstavlja novi okvir „rizičnih dugova“ koji povezuje trenutne makrofinansijske i političke uslove sa čitavim spektrom mogućih budućih ishoda duga. Ovaj pristup nadilazi tipičan fokus na tačku procene duga i pomaže kreatorima politike da kvantifikuju rizike za izglede duga i identifikuju njihove izvore, navodi se u saopštenju.
Upozorava se da ovaj okvir pokazuje da bi u veoma nepovoljnom scenariju globalni javni dug mogao dostići 115 odsto BDP-a za tri godine – skoro 20 procentnih poena više nego što se trenutno predviđa.
– To bi moglo biti zbog nekoliko razloga: slabiji rast, stroži uslovi finansiranja, fiskalna odstupanja i veća ekonomska i politička neizvesnost. Važno je istaći da su zemlje sve ranjivije na globalne faktore koji utiču na njihove troškove pozajmljivanja, uključujući prelive iz veće nesigurnosti politike u sistematski važnim zemljama, kao što su Sjedinjene Države – ističe MMF u saopštenju.
Veliki neidentifikovani dug je još jedan razlog da javni dug na kraju bude znatno veći od projektovanog. Analiza u više od 30 zemalja pokazuje da 40 odsto neidentifikovanog duga potiče od potencijalnih obaveza i fiskalnih rizika sa kojima se vlade suočavaju, od kojih se većina odnosi na gubitke u državnim preduzećima. Istorijski gledano, neidentifikovani dug je bio velik, u rasponu od 1 do 1,5 odsto BDP-a u prosjeku i naglo raste tokom perioda finansijskog stresa, prenosi Investitor.
Ako je javni dug veći nego što izgleda, trenutni fiskalni napori su verovatno manji nego što je potrebno, ocenjuje MMF.
– Fiskalno prilagođavanje igra ključnu ulogu u obuzdavanju dužničkih rizika. Sa smanjenjem inflacije i smanjenjem referentnih stopa centralnih banaka, ekonomije su sada u boljem položaju da apsorbuju ekonomske efekte fiskalnog zaoštravanja. Odlaganje bi bilo i skupo i rizično, jer potrebna korekcija raste kako vreme prolazi; a iskustvo pokazuje da visok dug i nedostatak kredibilnih fiskalnih planova mogu izazvati negativnu reakciju tržišta, ograničavajući prostor za manevrisanje suočeni s turbulencijama – dodaje se.
Analiza MMF-a, koja uzima u obzir rizike specifične za zemlju u vezi sa izgledima duga, sugeriše da trenutna fiskalna prilagođavanja – u proseku od 1 odsto BDP-a tokom šest godina do 2029. – čak i ako se sprovedu u potpunosti, nisu dovoljna da značajno smanje ili stabilizuju dug sa velikom verovatnoćom.
– Kumulativno zaoštravanje od oko 3,8 posto BDP-a u istom periodu bilo bi potrebno da bi prosečna ekonomija osigurala visoku verovatnoću stabilizacije duga. U zemljama u kojima se ne predviđa stabilizacija duga, kao što su Kina i Sjedinjene Države, potrebni napori su znatno veći. Ali ove dve najveće ekonomije imaju mnogo bogatiji skup političkih izbora od drugih zemalja – ocenjuje MMF.
Takva velika fiskalna prilagođavanja, ako nisu dobro kalibrisana, dovešće do velikih gubitaka proizvodnje jer agregatna tražnja pada i mogu naštetiti ranjivim grupama i dovesti do veće nejednakosti, upozorio je MMF. Stoga je, kako dodaju, potreban pažljiv dizajn kako bi se ublažili troškovi prilagođavanja i prikupila podrška javnosti za potrebno fiskalno prilagođavanje.
– Izbor fiskalnih mjera je bitan jer uticaji nisu isti i uključuju kompromise. Na primer, smanjenje javnih investicija ima najveće gubitke proizvodnje i šteti dugoročnim izgledima za rast, dok smanjenje socijalnih transfera šteti ugroženim domaćinstvima i povećava nejednakost – ističe se u saopštenju.
– Potrebna je razumna mešavina fiskalnih mjera usmerenih na ljude i rast i ona će se razlikovati od zemlje do zemlje. Napredne ekonomije trebalo bi da unaprede reforme prava, preispitaju prioritete u rashodima i povećaju prihode tamo gdje je oporezivanje nisko. Tržišta u nastajanju i ekonomije u razvoju imaju veći potencijal za mobilizaciju poreskih prihoda – širenjem poreske osnovice i jačanjem kapaciteta administracije prihoda – uz jačanje mreža socijalne sigurnosti i očuvanje javnih investicija kako bi se podržao dugoročni rast – smernice su MMF-a.
Brzina je, kako kažu, takođe bitna.
– Naša analiza sugeriše da bi odmeren i održiv tempo prilagođavanja ublažio fiskalne rizike, dok bi ograničio negativan uticaj na proizvodnju i nejednakost za oko 40 odsto manje od naglih pooštravanja. Uz to, nekim zemljama sa visokim rizikom od dugova će biti potrebna prilagođavanja unapred – ističu.
Prilagođavanja bi, prema njima, trebalo da budu praćena snažnijim fiskalnim upravljanjem, uključujući kredibilne srednjoročne okvire, nezavisna fiskalna tela i dobro upravljanje rizicima. Poboljšanje procene fiskalnog rizika, pomno praćenje potencijalnih obaveza u državnim preduzećima i objavljivanje detaljnih i pravovremenih statističkih podataka o dugu mogu smanjiti neidentifikovani dug, navode iz MMF-a.
– Visok javni dug izaziva zabrinutost. Čak i za neke zemlje u kojima se čini da se nivoi javnog duga mogu upravljati, Fiskalni monitor tvrdi da su rizici povišeni, a stvarni ishodi duga u narednim godinama mogu biti gori od projektovanih. Sadašnji planovi prilagođavanja nisu dovoljni za stabilizaciju ili pouzdano smanjenje duga. Izveštaj takođe pokazuje da dobro osmišljena fiskalna prilagođavanja mogu pomoći u smanjenju rizika duga, poboljšati izglede za javni dug i ublažiti negativan uticaj na društvo – poručuje MMF.